Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Mirko Banjević - Zvijezda
Zatrepta srce toplinom sunca,
zjenice svijetlim danom,
slova se riječi razviše u runca
kad čuh postadoh članom.
Članom Partije — tog zvjezdosjaja
bezbrojne goleme klase
koja narode i ljude spaja,
kontinente, jezike, rase.
Može li zlato ili biser mora
upored s njom da stane?
Od srmena zraka vedrog obzora
ljepše joj lice grane.
Ima li nacije, zemlje i kuta
gdje plam se razbukti prije,
ima li gvozda usijena, ljuta
da iskre jarkije lije?
Ja se radujem jutru kad grune,
zaigra varnična plima.
Ti kad me primi, nikad tako pune
oči mi ne vitlaše snima.
Ima li tvrđe od čelika smjese —
od borca, komuniste, druga?
Ti si ta snaga što izdna trese
širinu zemljina kruga.
Hiljade zubalja kao zvijezde
izbiju iz noći-tmine:
preko svih međa tvoje misli jezde
da novi život sine.
S ruku rapavih, iz rovova, koliba
nikla si, Partijo moja,
pod udarom tvojim temelj se giba
vjekovnog ropskoga stroja!
Sve ljudsko u meni sada je bliže
bilu milionskog puka.
U tebi raste i s tobom stiže
gdje radnog je ritma i huka.
Je li imo iko tako susret vreli
ko ja kad tobom planuh,
kad se radošću srce moje preli
na vrućem ga prinoseć dlanu!