Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Timotije Timo Cikuša - Zločin u selu Liplju
(narodna epska pjesma sa Korduna)
Da vam pričam, mila braćo, sada,
Selo Liplje što dopade jada,
Što je tužan narod doživio
Kad Pavelić u Zagreb je sio.
Ustašama Ante zapovijeda
Neka Srbe pobiju od reda.
U decembru u to zimsko doba
Svud za narod iskopaše groba.
Tada poče prva ofenziva.
Evo što se sa narodom zbiva:
Čim krenuše od Karlovca grada,
Selo Liplje napali su tada;
Selo Liplje pokraj Kupe vode,
Dvesta ljudi u grobnicu ode.
Sa svih strana selo opkoliše,
Opkoliše, ljude povataše,
Naređenja ovakova daše:
Neka idu u Skakavac tužni;
Ljudi kreću, to je danak ružni;
Kroz lugove banda ih otprati.
’Oće l’ neko živ da se povrati?
Teško j’, druže, i slušati jade
Što fašisti od naroda rade;
Oni priče razne izmisliše:
Od zločina sprdnju načiniše,
Svaki cirkus tu su počinjali
I lažne im riječi govorili
Da ih vode u Zagorje preko,
Đe će biti preseljenje neko,
Da će tamo svima dobro biti,
Od države svega će dobiti.
Neki bandit smije se i kaže:
Svega biće samo neće glave!
Dva dana ih držali k’o roblje
Dok veliko iskopali groblje;
Cigani su te jame kopali,
Da j’ i za nji’, možda nisu znali;
Kopa jedan i za sebe groba,
Tako bješe u ustaško doba.
Kad je jama bila iskopata,
Naređenja ustašama data,
Dovezoše teške kamione,
Vežu ljude i u smrt ih gone.
Jadni ljudi sad su dobro znali
S obe noge da su u grob stali.
Kamioni prepuni im biše,
Po narodu nogama gaziše
K’o da slažu u kamion vreće;
Tako tovar do grobnice kreće.
Što ne moglo ni ovako stati,
To su stali sa žicom vezati
Pa kamion na žici ih vuče,
A zlotvor ih sa kundakom tuče.
Klika Đuru tako privezaše
I još koji u kola ne staše.
Al’ da vidiš Vukmanović Đuke,
On na časak zaboravi muke;
Škrinu zubi, mršti se u licu,
Pa zubima pregrizao žicu,
S kamiona kao srna skače,
U tri skoka on u lug zamače.
Tu za njime pucati počeše,
Al’ ga noge živoga izniješe.
On kasnije pogibe u boju,
Al’ osveti mnogu braću svoju;
Steče slavu, vesela mu mati,
Povjest će ga naša pominjati.
Ali narod povezani drugi
Podlegao i strahu i tugi;
Sve dva i dva u jamu su vukli,
Cjepanicom i maljem ga tukli,
Čekićima lupali im glave;
A od vriska, jauka i strave
I same su gore zaplakale;
U gori se zvijeri začudiše,
Takvog čuda one ne vidješe:
Tu ponekog živa zakopali,
Pa cigane na njih pobacali,
Onda zemlje malo nabacali.
Još dva dana čuli su se živi
I nestaše nikom ništa krivi.
Ali, braćo, ovo ne bi dosta:
Cijela zemlja klaonica posta,
Ljudskim mesom svud se jame pune
Da Hitleru ispune račune.
A iz sela ko je živ ostao,
Za svojijem suze proljevao.
U tom došlo i proljetno doba,
Tužan narod ne smije do groba,
Neg se vuče u ponoćno doba,
Ide kradom da obiđe groba.
Ne čuju se bugaranje glasi,
Već plač tihi i teški uzdasi.
Svako misli lakše će da s’ skrasi
Kad grob milih suzama pokvasi,
Jer im krvnik ni to nije dao:
Kog vidio sve je ubijao.
Smrzla zemlja poče da se kravi
A iz jame potoci krvavi;
Ti izvori napraviše rijeku:
Krvav spomen fašističkom v’jeku.
Al’ je narod junačkoga roda,
Iz te krvi zasija sloboda,
Pa se Kordun poklati ne dade
Nego listom u borbu ustade!
Pod Titova slavnoga barjaka,
Nek zakuka fašistička majka!
Oživješe gore i gudure
I sinuše puške i kubure,
Podiže se kuka i motika
I fašizam vidje što je muka.
To je narod junačkoga roda
Koj’ ne pita što košta sloboda;
Vjekovima za njom je žudio,
Nikome se nije pokorio.
Sad Partija narod u boj kreće,
Fašistima oprostiti neće;
Osvetiće te krvave jame —
Taj spomenik fašističke tame!
Ove pjesme sada više nemam,
Drugu pjesmu pisati se spremam.
(Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 291-294.)
Timotije-Timo Cikuša, narodni pjesnik i guslar. Spjevao je mnogo pjesama sa temama iz drugog svjetskog rata Rođen je 1899. godine u Udbini — Sjeničaku. Gusle i pjevanje su tradicija u njegovoj porodici. U IV fašističkoj ofanzivi prošao je Bosnu kao izbjeglica i doživio sve strahote izbjeglištva.