Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Dušan Kostić - Zdravica u Moskvi
Za sve što patih, za sve što pod srcem
nosih kroz straže i smradi apsana,
za grke dane i čemerne noći,
za hajke duge i mržnju katana,
za sve što bješe i što neće doći —
podižem čašu u moskovskoj noći!
Za šture dane djetinjstva u Plavu
i grku tugu gladnog đakovanja,
za sakrivanu krvavu zastavu
i mladost pustu — mladost bez draganja;
za ljubav što je dugo vrila, skrita,
nedorečena, čežnjom obavita,
za svu tu patnju i pustinju našu -
u Moskvi, haran, dižem ovu čašu!
Jer sve ce sažga ognjem zvijezda s Kremlja
i jezu roba stjera naša Mati.
Za svu strahotu što pretrpje zemlja
podižem čašu — da ce ne povrati!
Za mladost vječnu i vječno proljeće
i nebo plavo što spokojno diše,
za ceste pune i pune ulice,
trgove širom, okna što probiše,
za ljubav živu što gori i zbori,
za metro, more ruku, radost oka,
mostove nove, šinje, žurbu doka
za sve pggo jeste i sve što će doći —
podižem čašu u moskovskoj noći!
Za Moskvu dragu, za grad naših sanja,
za srce zemlje, koje srcem nosiš;
za ljude čijem žaru sv’jet ce klanja —
radošću ruku korov da pokosiš!
Za zemlju ovu sjevera i juga,
prostranstva širna, i stepa, i mora,
za bratstvo vječno, vjernost toplu druga
od Kamčatke pa do Durmitora
— za sve što jeste i sve što će doći
ispijam čašu u moskovskoj noći!
