Članovi NRPJ i nezavisnih sindikata pred kinom Balkan u Zagrebu, na proslavi 1. maja 1924. godine.
O svi vi prošli Prvi Majevi,
sve vi opće smotre armija bratskih boraca
širom čitave zvjezdane kugle!
O sve vi povorke prosvjedne i duge,
svi vi zborovi na trgovima gradskim,
u dvoranama zagušljivim,
u zelenilu šuma proljetnih,
svi vi stjegovi i karanfili crveni,
svi vi cjelovi bratimstva čovječjeg!
O svi vi Majevi Prvi posljednjih tužnih godina,
svi vi užasni, svi mučeni mòrōm međunarodne
mržnje,
razbijani lavinom ognja,
gušeni plinom plinova i laži otrovnih,
svi vi stjegovi crveni u prašinu tavana bačeni,
u pokolju bratoubilačkom oskrnavljeni,
svi vi Majevi Prvi,
svi vi tek sanja ste bili, a danas ste na ivici
zbilje!
Danas,
u kolopletu krvavom kad zemlja je tek suza u
svemiru zgrušana,
tek kaplja zgrušana mučeničke krvi,
danas smo na ivici doba da sanje ostvarimo
svoje,
o armije boraca bratskih!
Sudišta naraštaja budućih i savjesti vlastite naše
gledaju u nas,
o braćo moja širom čitave kugle!
Neka u sve nas duhne proljetnog sunca,
sunca s istoka dah.
Dah konačne borbe za majsko izmirenje vječno,
za vječan Prvi Maj,
za miris majskih ruža u dušama čovječjim vječan.
O neka se bije bitka posljednja
za vječan Prvi Maj, za bratimstvo čovječje vječno!
Nek se bije bitka posljednja!
Za spasenje i pročišćenje sviju nas na kugli ovoj
zvjezdanoj!
Tijelo je majčice zemlje posramljeno haljom krvavom
ratova bezumnih.
Tijelo je majčice zemlje paluba razdrte galije,
zalutale na Atlantiku krvi, nasukane na Himalaji
leševa.
I svi se mi rvemo na njoj — bezumlju požarnom
u hiljadu ciljeva hoteći zaploviti.
O veliki crveni Dane, dane Prvoga Maja 1919. ljeta!
Neka dah tvoj topli, svemoćni
osnaži smjele veslače i krmilare iskusne,
razbruja braću moju za juriš borbe posljednje
te s grebena se Smrti u jedinstvu cilja maknemo
do luke spokoja i spasa!
Podignimo zastave naše crvene
i zataknimo ih na jarbol, na zrenik Maja Prvog
vječnoga
u dušama da našim boja zaleprša njihova —
u znamen spasenja sviju nas,
što u procijepima tamnog zla smo rođeni
i za vječnim podnem čovječje sreće vapimo!
U stjegove crvene zavijmo tijelo zemlje majčice
po njima da ko po sagovima majskim ruža mirisnih,
svi mi, još uvijek razjedinjeni, pocijepani,
u ophodu Praznika Velikog pjevajući prođemo,
ujedinjeni, zagrljeni, sa suncem ljubavi,
sa vječnim podnem izmirenja i opraštanja,
sa himnom Prvog Maja vječnoga u duši smirenoj!
O braćo moja, o armije crvenih boraca širom
čitave kugle,
sa grebena se smrtnog maknimo u borbu posljednju
za vječan Prvi Maj, za vječan Prvi Maj!
Za bratimstvo čovječje vječno!
Članovi NRPJ i nezavisnih sindikata pred kinom Balkan u Zagrebu, na proslavi 1. maja 1924. godine.