Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Dušan Kostić - Volujak
Koraci ovi u predvečerje
tugom rastanka zvone.
U srcu radost,
na usnama smijeh
ko ono vruće junsko sunce
tone,
polako tone.
Zbogom!
Pogled na maglu daljine,
na drage ostavljene strane
gdje sunce smolu
topi.
O kako u nama,
u ovim isprekidanim umornim kolonama
svakog koraka,
u svakoj stopi
po jedna sumnja gine.
Ništa to nije:
snijeg što bljuzga pod nogama,
vjetar što bije, kiša što mije.
Te puste negažene staze,
vrletne stijene,
boogaze —
pregaziće naše umorne noge;
ništa to nije,
i ove ljute oštre provalije
prebrodiće naše srce.
Korača vojska, umorna vojska,
iz očiju svijetli glad.
Al ipak, pa ipak —
u školjki srca
da gorkim bolom prkosi,
nosi
snijevani
sunčani
grad.
I tiho mili kolona — zavičaj u magli ostaje.
Na pozdrav mašu ruke.
Zemljo,
zgažena zemljo,.
tebi se mnogo daje,
tebi se mnogo daje!
