Biblioteka Znaci

Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB

Radivoj Koparec - Vojnik skitnica

Pet hladnih dana i studenih noći pet
preko bregova
Šumadije naše divne,
pod pljuskom mitraljeza i snegova
skitam ja, vojnik nepriznat,
u prostore sve praznije i sivlje
kao da gazim u nepovrat.

Braćo vojnici, koji sunčanih lica
a gladni i sneni polazite u boj,
dajte da i mene ponese železnica
kroz ognjeve, pustoš i močvari
da se s vama postrojim u železni stroj
kraj granica.

I ja bih s vama od zemlje ove do neba,
pa makar vi sami i ne slutili kud;
pušku mi dajte - ja ne marim za stud
od koje pucaju drvo i kam
i za noći probdevene bez vatre i hleba, -
ovako, mučno je biti beskućnik i sam.

Komandir kao sabljom blještavom otseče:
nije ovo, momče, tvoja jedinica,
polazi dalje, prekomanduj se gde treba;
polazim dalje ja, vojnik skitnica,
kroz vrleti gde i bog laku noć reče
s parčetom crna hleba i tamna neba.

Pet hladnih dana i studenih noći pet
teturalo je po gudurama moje vojničko skitanje,
a šestoga dana u mutno i prohladno svitanje
put mi prepreči mog nebrata bajonet.

Kuda mladiću? Natrag! I ti si zarobljenik -
natrag da gradove srušene koje nisi rušio ti,
natrag da drumove zgažene kojima nisi ni hodio
oživljuješ rukama svojim u kojima mlada krv vri,
i natrag idem ja, očajni usamljenik,
da bi se na mojim a tuđim šakama mladim
moj a tuđ zamrli svet preporodio.

Ja zarobljenik nisam u boju
teškom i krvavom od kog nebesa trepere
i zato tako prazno zurim u brdo sivo
što se do drugog brda stere
i tako bih tupo sebe i braću svoju
u ovaj sramni tren oplakivo
da bi dol za dolom odjekivo.

O, hoćemo li se na noge dići mi, skitnice?
Mračno je, pusto je u nama i svud oko nas,
kroz noć se čuje samo gavrana kobni glas;
ustajmo, znamo mi svoje komandire i jedinice!

Što li su smračena naša ohola čela?
Što li su zastala naša skitnička srca?
Drugovi, čujte: nije čas da se grca,
jer kad se okite ognjem još jednom gradovi i sela
u požaru poslednjem i novom
vaskrsnućemo iz praha i pepela
pod plavim nebeskim krovom.

(april 1941)


Pesma govori o pesnikovom uzaludnom pokušaju da se priključi nekoj jedinici kraljevske Jugoslovenske vojske tokom Aprilskog rata, radi odbrane zemlje, ali nakon pet dana lutanja konačno mu saopštavaju da je sad i on zarobljenik, zajedno s ostalim vojnicima.