Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Vjekoslav Majer - Ugljenari u gori
Mi smo crni ko i ugljen naš.
Obraz nam je od vječnog dima crn,
al' nije crniji od obraza
gospode u gradu,
koja nam za našu tešku muku
tek nešto sitniša dadu
na crnu ruku.
Sjedimo oko vatre u guštiku.
Nad nama je nebo objesilo modru sliku;
i kos crn ko i mi
na granu nad našim glavama sjeda:
na žute žgance u kotlu nam gleda,
a onda odleti i glasno kroz šumu viče:
„Bijeda, bijeda, bijeda.“
I mi bi htjeli u kućama čvrstim stanovat
kraj tople, ogromne peći,
lopate za proljeće kovat,
al tjeraju nas naši želuci gladni.
Siječanj je i dani su hladni.
Noge su nam pune ozebina.
Još u veče žalosni bez vina
granje siječemo,
a po sjekirama nam pada tmina.
I tako ugljen crni palimo
i za mladošću žalimo
i pjevamo.
Kraj vatre se crveno prelijevamo.
Kad u večer na baraci našoj
vrata zamandalimo,
svi po mokroj slami se zavalimo,
pa sanjamo da smo gospoda
I da nam noga po sagovima hoda.
Ej, lako je gospodinu!
On kroz cijelu godinu
našu tešku muku skupo proda,
pa kada među banknote ukopa ruku
nasmiješen šapće: "Božji blagoslov."
Al' tad nas probudi voda,
kaplje kroz trošni krov
kao izazov.
Naglo se dignemo i kunemo
i kroz razbit prozor u noć pljunemo,
pa trljamo ruke, crvene od zime,
a pred barakom
dvije se klade u vatri još slabo dime.