Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Čedomir Minderović - U suton
U suton se k’o močvara širi trulež s Grosovih slika.
U suton su velike i tužne oči bolesnika.
Rasplinjuju se oblici k’o grudva snega u vreloj ruci. Odnekud, odnekud dopiru čudni, neznani zvuci.
Stvari pružaju ruke, žute, bezoblične, duge --
Zvuci su puni snova, beskrajne, tihe tuge.
Šire se oči i rastu, sjajne u polutami.
Da li ste ikad bili tako panično sami!
Napolju jesen veša magle o gole grane
I magle kaplju u suton na snove i na rane.
Napolju jesen vuče magle k’o Ciganka tralje.
— Otići! Otići daleko! Daleko i još dalje!
Dalek je, težak je put, al’ magle tu prestaju,
Dalek je, težak je put, al’ sunce je na kraju!
Sunce! Oči sve dublje zure u mrak što pada.
U sivoj mansardnoj sobi, visoko iznad grada.
I vide daleke pejzaže budućih svetlih dana,
Gradove obasjane suncem, polja rascvetana.
Plamene zastave, transparente, u beskraj pružene ruke.
Jedra trudna od vetra, probuđene raspevane luke...
I vide beskrajne gomile kako se svetlošću napajaj a,
I mostove na suncu kako spajaju, spajaju, spajaju...
... U suton se k’o močvara širi trulež s Grosovih slika,
U suton su nemirne i svetle oči bolesnika.