Biblioteka Znaci

Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB

U logoru boljševika

(narodna pjesma iz Crne Gore, poznata i kao Durmitorska vila)

U logoru boljševika
Kažu da je moja dika,

Šest mjeseci ima više
Nit’ dolazi, nit’ mi piše

Bijela vilo sa planine,
Kaži gdje su baze njine?

Progovara bijela vila:
— Ja sam juče s njima bila

Na planini Durmitora,
Sjedjela sam kraj logora

I gledala boljševike,
Partizane osvetnike;

Gledala sam kolektive,
I drugarski kako žive;

A najljepše kod njih to je:
Da nemaju riječ „moje“,

Nego za sve kažu „naše“,
Što se meni dopadaše.

Gledala sam drugaricu
Kako zbori za pravicu;

Slušala sam čas čitanja,
Lenjinova vaspitanja —

Ne vjeruju u nebesa
već u Marksa i Engelsa.

U Lenjina i Staljina,
Sveta su im djela njina.

I još viđeh na barjaku
Srp i čekić, petokraku,

Ispod toga dva tri slova,
Ime druga Molotova;

Iznad svega Staljin piše:
„Robovanja nema, više“.

Zora svanu, sunce sijnu,
Ja odlećeh u planinu,

I ostavih boljševike,
Partizanske udarnike.

(Savo Orović, ratni dnevnik 1941-1945, Beograd 1972.)

II verzija

isto kao I verzija osim ovoga:

A najljepše kod njih što je,
Kod njih nema riječ moje,
Kod njih bješe riječ naše,
To se meni dopadaše.

(navedeno prema Durmitorska partizanska republika, zbornik radova)

III verzija

U logoru boljševika
Kažu da je moja dika;
Tri mjeseca ima više,
Ne dolazi niti piše.
Ja sam s njima juče bila
Na planini Durmitoru.
Sedela sam kraj logora
I gledala boljševike,
Partizane bez razlike.
Što najljepše viđeh to je:
Kod njih ima discipline
I drugarski oni žive.
Slušala sam čas čitanja,
Lenjinova vaspitanja,
I gledala drugaricu
Kako zbori za pravicu.
I još viđeh na barjaku:
Srp i čekić, petokraku.
Ispod toga dva tri slova,
Ime druga Molotova.
Iznad svega Staljin piše:
Robovanja nema više!
Sunce granu zora sinu,
Ja odlećeh niz planinu.
I ostavih boljševike,
Staljinove udarnike.
(Vladimir Dedijer, Dnevnik, knjiga I (str. 178), Beograd 1945.)

IV verzija

U planini Durmitora
sedela sam kraj logora.

Gledala sam boljševike —
partizane bez razlike.

Oni kažu sve je naše
pa se meni dopadaše.

Slušala sam sa čitanja,
Lenjinova vaspitanja.

V verzija

u logoru boljševika
nalazi se moja dika
tri godine – ima više
nit dolazi – nit mi piše.

b’jela vilo sa planine
znaš li gde su baze njine

kliče vila sa planina
ja sam sinoć kod njih bila
gledala sam ustanike,
partizane osvetnike

ne veruju u čudesa,
već u marksa i engelsa.

slušala sam čas čitanja
lenjinova vaspitanja,
videla sam kako žive
u drugarske kolektive,

samo čuješ riječ – naše
to se meni dopadaše,
a najlepše kod njih to je
što nemaju riječ – moje !

drugarice iz mog sela
što si tako nevesela

nevesela moram biti
od drugova neću kriti
sinoć me je moja mati
za đilkana htela dati

a ja neću za đilkana
već za mladog partizana
đilkani su kratkog veka
ja sam mlada proleterka

nije Staljin vezo mašnu
pa pod ruku metno tašnu
uzo seme u desnicu
seje ječam i pšenicu.

(zapisao Mirko Raković)

VI verzija (Bijela vilo sa planine)

Bijela vilo sa planine
znaš li gdje su baze njine?

U planini Durmitora
sjedila sam kraj logora

i slušala drugaricu
kako zbori za pravicu.

I slušala čas čitanja
Lenjinova vaspitanja.

I slušala čas pjevanja
Staljinova radovanja.

I slušala druga Tite
kako viče na bandite.

Molim braćo sad tišinu
da zapjevam pjesmu finu

da zapjevam pjesmu finu
o Rozveltu i Staljinu.

Oj Staljine u Rusiji
tvoj je režim najfiniji.

U tebi su prava svaka
za radnika i seljaka.

Bandit Hitler to vidio
pa Rusijom zaratio

udario iznenada
al mu vojska svuda strada.

Svu je silu na nju dao
ne bi li je opljačkao.

Ali neće nek ne misli
jer je sloga u Rusiji.

U Rusiji narod vlada
Hitleru je zada jada.

(iz Miroslav Špiler, Partizanske narodne pjesme iz Like, 1941- 1943.)

VII verzija (Bela vilo sa planine)

Bela vilo sa planine,
Kaži gde su baze njine? —

Bela vila progovara:
— Ja sam bila kod logora,

Gledala sam boljševike,
Partizane bez razlike,

Gledala sam kolektive,
I drugarski kako žive,

A najlepše ono što je,
Kod njih nema riječ moje,

Oni kažu samo naše,
To se meni dopadaše. —

(Sergije Dimitrijević, Crnotravske i leskovačke narodne pesme oslobodilačkog rata i revolucije, Beograd, 1967., str. 112.)

Čuvena pjesma „Durmitorska vila“, spjevana je na području Durmitorske partizanske republike 1941. Autor pjesme je poznati komunista i organizator ustanka u srezu šavničkom Milovan Janjić.

Pjesma je došla u Liku ljeti 1942. kad je IV crnogorska brigada došla na Grahovo i tu se sastala sa III ličkom brigadom.


Za vreme Šeste ofanzive, borci 12. slavonske divizije na Papuku 1944. godine.