Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Mirko Banjević - Tužba svetom Vasiliju Ostroškom
Veliki Ostroški Vasilije sveti,
nek ti je slava!
Dojadiše nam ovi krševi kleti –
skapa nam i dijete i vo i krava.
Evo dolazimo dvjesta godina
do tvoga kamenog stana,
izviremo gladni iz sušnih dolina
za spas – za miris oźelog tamjana.
Preglodasmo stopama tvoje pragove.
Cjelovima s krvavo puklih usana
napravismo već na zidu sagove –
i ne svanu nam za našeg dana.
Tražimo te, sveti i čudotvorni,
nek ti je dar i služba!
Postasmo ljuti, zli i umorni,
naša se teška ne čuje tužba!
Zgrčeni te kumismo i propištasmo
ko u procijepu rudinske zmije,
što god možemo i mi ti dasmo –
al’ pomoći nam nije.
Da sjen svesilni tvoj nas ne prokune,
donosimo ponjave i grude sira,
velika bijela runa vune
i ploče voska žute ko lira.
Počuj, veliki Vasilije zlatni,
tvoja je moć i sila!
Suvi, skorčani, crni i patni
dajemo ti posljednju krv iz žila.
I ništa bolje ne okrenu na to!
Ti ne pomažeš nama golima.
Pomoga onim što ti daju zlato
i k tebi gospodskim dođu kolima.
Veliki, sveti, meni oprosti
što govorim gorku istinu živu.
Navrnuše ti na skupo plaćene kosti
debelu grivu.
O velji! Gaze kao kobila,
kod njih je nakit, zlato i srma,
kupuju đe god je stopa probila
to naše zemlje i gustog grma.
Na njivama tvojim i sad radimo,
beskućni ko prije jednog vijeka,
tebi betonske kule gradimo
a našoj boljci ne bi lijeka.
Kraj tvoje kuće šibaju knute,
usta nam vežu uz jek zvona
dok u voltu s blagoslovom vise pršute
za crnu bratiju svetog ti trona.
Pomažeš im, sveti Vasilije blagi,
nek su ti prosti i naši skuti!
Ti tvoji siti nasljednici dragi
ko bikovi su postali silni i kruti.
Podigoše međe kao bedeme
oko tvoje svete gore i paše,
nađu li nam živo, ko vražje śeme
prebiju ga na oči naše.
Ugodniče božji, i nama oprosti
što ne vjerujemo tvrdo više
u gnjile i lažne tvoje milosti
zbog kojih vjekovima krv nam piše!
