Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Dušan Kostić - Tužaljka nad djetetom
Opet je nad mojim domom klobuk dima izđikao
i na pragu dijete leglo — krv na usne nježne bije!
Opet je na srcu očaj, užas okom uzvitlao
— četnički su prsti stigli gdje ustaša nije prije!
O prokleta noći ova u kojoj je baklja pusta
kuća moja raskućena! Nado moja ugašena,
kome li je bila kriva tvoja lijepa glava rusa
te sada nad tobom rida majka tvoja ojađena?
Kome li je kriva radost janjeta na mekoj travi,
kome li su krive oči, oči dečje, golubinje?!
Sklapam ruke. Bol me kida. U grlu me čemer davi.
Zar da zamre u samoći srce tužno, materinje?
Zar da riječi nemam više? Samotna u ove dane
zar raspletem kose svoje nad zgarištem, sred pustinje?
Sine, blago! Grč me steže. U grlu mi vapaj stane.
Čujem, slušam kako tiho po vlasima pada inje.
Već pijetli prvi glase. A ja stojim u oboru
sama, pusta, zacrnjena. U oku mi iskre krijese.
Stojim... plamim nad pepelom, i lomim se. A u Dvoru
s ustašama četnik stoji — nad zločinom raduje se ...
(Sedma divizija, 1. februar 1944.)