Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Petar Đuranović - Trave na budnju
Kuda su krenule trave sa Budnja, sa brda u Pivi
kakav ih nagon iz zemlje mrtve suncu vraća?
Jesu li to vojnici, jesu li skojevci živi,
jesu li trave moja sjajno izginula braća?
Možda je onaj kopitnjak, onaj planinski cvijet,
bio mlad vojnik, mlado klasje nekog zdravog žita.
Ili je samo njegova krv krenula travama u svijet,
ili to trava sa Budnja hoće da proskita,
— neviđene krajeve, tuđe zemlje, mora neka,
dubine njihove u kojima ostade komesarsko ljeto.
Trava sa Budnja ne može mirno da čeka,
sunce, kao zastavu, smrtima raspeto.
Šta li trava samotna pored vode sluti,
vode ladne u kojoj se igraju ribe, rone u dubinu.
Jesu li trave ove budanjske crveni regruti,
što krenuše na pohod, što hoće da ginu?
Ili su te trave partizanske kose kišama isprane,
kišama što kapiju niz čela, niz trepavice.
Ako su trave budanjske samo neliječene rane,
ako su u letu ubijane ptice?
U travama tuga tihim mrenjem tinja,
jesen se sliva niz oluk dana...
Šta ako je trava borac Četvrte Radović Minja,
ili samo njegova prsa olovom iskidana?
Kuda su krenule trave sa Budnja, sa brda,
što bilje gusto, planinsko krvavo ište?
Zasto mu hod sputava zemlja pivska, tvrda?
Skojevske smrti samuju. Trave nemaju utočište!...