(издадена во збирката Бели мугри 1939)
Ne kuni me, ne žali me!
Ne niži mi nizu kletvi!
Kamen težak život mi je
a još teži odziv pusti
na narodne misli svete!
Ako kuću ne sagradih
šimšir vrata povisokih,
cijeli svijet je kuća moja
bratski srce što otvara,
srce ‒ vrata ponajviša,
srce ‒ kuća ponajšira.
Ako ženu ne dovedoh
ko đul' ružu u odaju
vjernu, dobru, mladu ljubu ‒
ne kuni me, ne žali me:
u borbi mi drugarica
suncem sjaji, suncem trepti!
Ako godine mlade
po drumovima, po putima
u mladosti gorkoj izgubih ‒
u oči mi pravo pogledaj:
ti li bijaše taj što pjevaše
"Hajduka majka ne hrani…."
I ako ne umrem doma
već tamo gdje zmije sikću
u borbi iskre što se sjaje ‒
blago, reči duši ovoj ‒
ima zašto duša da je!