U mukloj sobi stoje oružane straže, po zidu vise krune, kukasti krst i kosti i slika Poglavnika, i slika Vojvode Draže. Za stolom, na kom drhte mokre butelje i čaše, sjede, puše i piju — četnici i ustaše. U malom gradu je tiho, čuje se kako česma plače. Kad top opali — prilike kod stola stanu i jedan čita: Dano iz kotarske palače... savez za skupnu borbu... plata u markama i duvanu... sad su ustaše i četnici jedno, i jedna riječ: usta-če. Kad top opali opet, i prhnu preplašene ptice, dva pera krenu — napolju zatrube trupe — četnik potpiše „srpski", ustaš iz latinice, pa se svi ruče, i svi se složno poljube, — i tad se Draža i Poglavnik pomiluju licem u lice. Ustaše skinu s pasova čuturice krvi srpske iz Foče, četnici čuture hrvatske krvi sa Rame pa jedni drugima u putire od lubanja natoče; dospu mletačkog vina, podignu putire put slika, i Draža tada nasloni glavu na rame Poglavnika. Kad top opali trećom, i trube ponovo zaviju, tada se čaše kucnu, i krv im sa rubova pljusne, pa četnik kuša hrvatske, ustaša srpske čaše, — a Draža i Poglavnik jezicima miču, ko da i oni piju a zatim slatko ližu — svoje krvave usne.
(1942.)
Povodom sprege ustaša i četnika za zajedničku borbu protiv partizana, Radovan Zogović je spevao pesmu „Sramotna balada".