Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Radonja Vešović - Skica za spomenik hrabrosti
Savu Buriću
Ruku pružiš
(na dlanu ti poljska ševa)
Tanjiš se u prste.
Zatim u vazduh.
Ni ptica te
ne plaši.
Pjeva
sa tvog dlana
mrak ugašen.
Oštri kljun
o tvoje nokte.
Vjetar tupi šiljboke
o tvoje oči.
Brusi se o sječivo
tvoga lica. Gudalom prevlači
preko žica tvoje kose.
Posljednju tvoju želju
šume gradske fontane.
Rane su divlje kupine.
Gdje ih nabra toliko?
Ko će sad ponoviti
sve bolove u bronzi?
Ko bi vjerovao svojim očima
da mrtav noću koračaš po gradu
na svojim ranama. Svijetliš
vječit prekor onima
koji prespavaše svoju zoru.
Da su te znale ovako kao sad,
mogle su i za života
u tvoja njedra
da se ugnijezde
sve dobre ptice ovog vijeka.
Rebra ti u parku nedjeljom zvone
kao gradski jablanovi.
Toliki si
a ni ptica te se ne plaši.
