O skupi sebe u se i svoju sudbinu
Ne razlivaj se preko ruba
Zatvori vrata svakoj nadi
jer to su vrata u prazninu
O skupi sebe u se i svoju sudbinu.
Tvoje tijelo biva tanje
ruke bljeđe
oči dublje
Bez šuma krv iz tvoga srca hlapi
Kad stojiš gô u noći sličiš
– tako tanak proziran i plav –
na visok svenut cvijet.
O kud ćeš, kud ćeš?
Zar ovdje već na zemlji
posvema ćeš se osloboditi od tijela?
Bogataš gleda kud si nesto, čudeći se
“Iščeznu ko miris.”