Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Siroče sam bez ikoga svoga
(narodna pjesma Korduna)
Siroče sam bez ikoga svoga,
poklano mi đe imade koga;
poklaše i' ustaše proklete,
ne puštiše ni majku ni d’jete,
na krvavom Mehinome Stanju
tri 'iljade u jednome danu.
Ja sam ranjen po krvi plivao,
komšija me Mile izbavio,
rođaci me i lječe i hrane
dok mi n’jesu zacjelile rane.
Sad sam mlađan u dječijem domu
kraj Vojnića u Grabovcu selu;
učim školu i pjevam u horu,
tu čekamo našu novu zoru.
Mamica nam i majka i dika,
a učitelj slijepi Diklić Nika.
On nas uči da pjesme pjevamo,
svoje jade lakše da nosimo.
Pjevali smo pred Prvom brigadom,
sveg’ Korduna najmilijom nadom.
Kad smo svoje pjesme ispjevali,
sve smo borce hrabre rasplakali;
sve nas borci redom izljubiše,
našem Niki mnogo zahvališe.
Sl'jep muzičar k'o svoje nas pazi
i stazama partizanskim gazi;
i ako ga tuđe ruke vode,
vidi pute do prave slobode;
on nas uči, harmonikom prati:
naša vojska to je naša mati;
nama mrtve vratiti ne može,
al’ i' ona osvetiti može,
pomoći nam da školu učimo
i slobode dane dočekamo.
Partizani živila vam ruka,
milija mi pjesma od jauka!
(Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 164-165)