(pjesma Branka Ćopića koja je postala narodna)
Slavna je puška garav drugar(početak 1942)
Slavna je puška, garav drugar, Slavna je rogulja, slavan andžar, Al’ od sviju sam slavnija ja, Ja skromna torba seljačka. O puško moja, o torbo ti, Vi ćete bitku dobiti! Bilo je nekad tužnih dana, Kad smo morali preko okeana U kletu Ameriku, daljine maglene, Gdje naša mladost u rudniku vene. O, davni dani prošli u tuđini, O, torbo druže vjerni i jedini, Danas kad dani dođoše slave I torba krenu na pute krvave, I pjeva na njoj sitan šaren vez Kada se javi naš puškomitraljez. O puško moja, o torbo ti, Vi ćete bitku dobiti! Komoro bojna, znadeš li ti, Tebe će torba nadbiti, Hvala i slava do neba njoj, Šarenoj torbi seljačkoj. Sad kad su došli najteži dani, Ona nam vojsku slobode hrani, U ratu, u miru, sred dobra i zla, Torba nas svuda pratila. O puško moja, o torbo ti, Vi ćete bitku dobiti! Ide na front na leđima junaka, Katkad je nosi i stara baka, Il’ sjedi čiča, il’ brižna žena Ili pak njina djeca malena. Hrabar partizan daleko je čuje Kad torba na front k njemu putuje. O puško moja, o torbo ti, Vi ćete bitku dobiti! Fašistička gamad, šta misle oni, Hranu im dovlače voz i kamioni, Al’ uzalud sve to dovlači on — Jača je torba nego kamion. Uz tutanj topova kad počne borba I voz oklopni prevpne torba. O puško moja, o torbo ti, Vi ćete bitku dobiti!
(Savo Orović, ratni dnevnik 1941-1945 (str. 289), Beograd 1972.)
O svom doživljaju seljačke torbe na Kozari pripovijedao je legendarni partizanski komandant dr Mladen Stojanović pjesniku Branku Ćopiću, nukajući ga da o tome napiše pjesmu. Tako je nastala jedna od omiljenih, popularnih partizanskih pjesama, ujedno prva Ćopićeva pjesma partizanka, kojom je započeo svoje bogato stvaralaštvo.