Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Seja brata Švabama izdala
(narodna pjesma)
Zaplakala i gora i trava:
Seja brata Švabama izdala
Kazala je švapskom kapetanu
Da on ima pušku zakopanu.
Nije puška već mitraljez bio,
Sa njim se je braco ponosio.
Seja s Švabom ide na vjenčanje,
A brata joj vode na strijeljanje.
Kad se seja sa vjenčanja vrati,
Slučajno se na grob bratov svrati.
A iz groba nešto progovara:
„Mila sejo, kasno se kajati,
Tvoj se braco više ne povrati.
Ko ponese moju kabanicu,
Nek pozdravi moju drugaricu.
Ko ponese moje fišeklije,
Nek pozdravi moje seje mile.
Ko ponese moju kapu šajku,
Nek pozdravi i oca i majku."
(Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 245.)
Druga verzija
Zaplakala i zemlja i trava
što je seja svog brata izdala
izdala ga švapskom kapetanu
da on ima pušku zakopanu
Seja bratu cipele glancuje
a na Nemca okom namiguje
seja s nemcem pođe na venčanje
a brata joj vode na streljanje
Seja s nemcem ulazi u sobu
a bratac joj odlazi ka grobu
ide majka – grozne suze lije
hoće sveću sinu da zaždije
Majka sveću zapalit ne smije
ide otac – gorke suze lije
nosi ćilim da sina pokrije
ali sina pokriti ne smije.
Zaplakala i zemlja i trava
što je sestra svog brata izdala
izdala ga švapskom kapetanu
da on ima pušku zakopanu...
(zapisao Mirko Raković po kazivanju Zorice Knežević iz Bačkog Gradišta 20.01.2014.)