Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Radonja Vešović - Samo jedan je život
Samo jedan je život,
i ja neću koračati po njemu —
plašljivo, kao po žici,
raskriliću ruke i misli široko, široko,
koliko su prostrani vidici.
I proći ću kroz drvorede dana,
sigurnim korakom, u bojnome redu, ——
ozaren, što sva kugla gori pobunama:
raspjevan, od vjere u pobjedu.
I dani htjeo bih da budu — velike ore;
duša melemne nježnosti, ko saće puna da bude;
osamljene, tužne, da vodi na razgovore;
klonule u borbi da pridigne ljude.
I da u svaki dan utkam po dio sebe:
srdačno da ga ispratim u radu višesatnom.
da ne kopa po duši misao zaostala, što zebe
dugom prema danu — prošlom, nepovratnom.
Samo jedan je život. Zato — izgarati što jače!
Da ne zažalim na kraju puta za njime:
„Ej, kad bih se snova rodio, počeo bih drugače“
a grob leži preda mnom pun leda i praznine
I ako je određeno na kraju,
čovjeka jedan dio zemlja da ima,
ja bih najbolji dio mene, da ostane —
ugrađen, zavjetovan ljudima.
Samo jedan je život,
a za snove srce više života hoće;
i noću i danju nemiran sam zbog toga,
pa bih da zbijem dane,
da pucaju od punoće,
jer godine ne čekaju nikoga.
Samo jedan je život,
i ne treba puziti po njemu
plašljivo, kao po žici;
treba smjelosti
mislima i snazi dati onoliko —
koliko su široki vidici.