Jutros prije nego sunce grane
Pohodio Mirko domobrane.
Dokopa se mauzerke prave
I bez rane i bez mrtve glave.
Vatio se zelenoga luga,
Odred ima još jednoga druga.
Sam je Mirko pušku zadobio,
Niko mu je nije poklonio.
On je voli k’o đevojku milu,
S njom će poći na dušmansku silu.