Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Đorđe Đurić - Rastanak s Banijom
Još nikad toliko vukova ne dođe iz daljina
da zubom koljačkim kolje u ovom kraju,
gdje zemlja ljudskim tijelima diše,
gdje dimovima zgarišta zrak miriše,
a snježna bjelina cvjeta crvenim ružama krvi.
Idu vukovi
da djeci otmu kolijevke tople
i majčine dojke,
da kostobolnim bakama ugase ognjišta
i momcima utihnu pjesmu bećarsku,
da djevojkama pokidaju sanje o svatovima
i tek započete vezove s cvjetovima sreće ...
Dolaze vukovi,
s vjetrovima što brišu brežuljcima,
i nose plamene jezike,
pustoš i bezbroj smrti.
Dolaze vukovi,
a Banija bi htjela živjeti!
Htjela bi pjevati!
Htjela bi barjake razvijati
i koračati cestama pobjeda!
Idu vukovi!
Banija na položajima,
u snijegu zavijana,
budna u noćima,
na stražama vječnim,
u jurišima,
rađa se kroz umiranje svojih junaka
i srcem štiti kolone
što kreću neznanim stazama
stradanja i spasa.
Banija se rastaje s Banijom,
jer samo tako doći će povratak
u gnijezda pradjedova.
A tko zna ima li u bespuću
mlijeka za gladnu dojenčad,
ima li topline za smrznute na prtinama,
ima li mjesta za grobove palih,
lijeka za tifusare
i ranjene!
Ima li negdje Banije za Banijce
iz kolona i rovova
nad kojima sviraju orkestri smrti!
Ima li zaklona za Diviziju
koja grudima mrvi čelične oklope ofanzive!
Ima li tragova nade
u zimi beznađa!
Banijo,
ostani zavijena snijegom,
garava od ugaraka izgorjelih bajti,
okićena crvenim broševima krvi,
išarana tragovima smrznutih stopala,
zavi u njedra lješeve palih,
odmori se od jauka
i rana
i strpljivo čekaj dane
kad ćemo ti donijeti radost povratka!
Tada ćemo zajedno izbrojati mrtve
i opet početi iznova!
(Iz zbirke pjesama Zvijezde ne čitaju poruke, Sisak, 1964.)