Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Antun Branko Šimić - Raspeće
I dokle ispod prvih udaraca čekićem u čavle
na križu tijelo čovjekovo poče da se uvija i svija
i stenje
službenici ukočeno sjeđahu na konjima
u pažnji da se čin po propisima svrši
Tek kada čovjek s križa jednom, dvaput kriknu
i onda (prestav biti čovjek) divlje riknu
usplahireni konji počeše se dizati u propanj
I nasta metež, u kojem se izmiješaše i konji i ljudi
U konjsku njisku (na ljudsku nalik vrisku)
rik raspetoga rasijecaše zrak
i neki spaziše da nebo potamni i da munje križati počeše.
Vojnici oko križa moraše se požuriti
Završiše svoj posô naglo. Čovjeka raspeše.
I odmah zatim
konji hitro službenike odatle odniješe
i za njima se rulja srljajući u grad surva.
S njom i noć stiže. Po Jeruzalemu
glas o tom što se zbilo poče da se širi.