Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Ilija Grbić - Proleteri
Mi smo bezbrojne hiljade
što svaki dan beznadno gamižu
morima, ulicama, cestama
i vape jedino za hljeb.
Mi smo nemirni mornari na dalekim plovidbama oko svijeta
koji nikad ne osjetiše romantiku mora
ni ljepotu modrog neba nad Honolulu.
Ne divimo se vrhovima gora
ni snježnim pejsažima na tajanstvenim fjordovima.
Jedine veze, jedine krvave radosti naše:
prljavi podrumi u Carigradu ili Port-Arturu,
(tamo pijemo dobro crno vino)
bludnice iz Marselja
koje se jednako prodaju kao i one u Singapuru,
i mi ne poznajemo drugog veselja.
Mi smo plave pohabane bluze,
umorna tjelesa sa nabreklim venama
što svojim znojem hrane sve mašine, tvornice i strojeve.
Utapamo noći sa propalim ženama
i na prvi zov sirene (jedina muzika naša)
ostavljamo naše tvrde prljave postelje i kroz hladna svitanja
cvokoćemo gladni ulicama
noseći u očima revolt i neka nijema pitanja.
Mi smo blijedi, beskrvni mladići,
što ostavljaju komade svojih pluća
po pljuvačnicama mračnih kontoara
i umiru u rana proljeća,
željni neba, svjetlosti, cvijeća.
Radnici sa dalekih periferija
što na pohabanim mantilima bolove svoje nose
i ne žude za nekim neznatim zvijezdama,
niti poznaju radost djevojačkih sanja kraj otvorena prozora.
jer iz svoje sobe što gleda na bunjište
nikad ne sagledaše zvjezdano nebo,
nikad im mjesečina ne pomilova otkrivene grudi.
Daktilografkinje što po cio dan sviraju
na pisaćim mašinama pisma u neke daleke gradove
i one bestidne male
što se razđrto kikoću po uglovima noću.
Svilokosi dječaci sa staračkim očima
što po lokalima nude jeftine slatkiše.
Kosooki kuli iz egzotične Kine.
Roblje, bijelo, žuto, crno i crveno.
Od Njujorka do Londona, od Kalkute do Malborna,
svuda nas ima i svuda smo isti.
Svuda smo jedni i svuda jednako bijedni,
u njujorškim predgrađima kao i na obalama Ganga,
na ekvatorijalnom suncu ili pod polarnim nebom.
