Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Dušan Kostić - Pred Partijom
Svaku noć tako kad šum se dana slegne,
žarulje prorijede i duge zamru ulice —
ja skidam oklop sa srca i nježno pričamo oboje:
de, reci — da li si u ovaj dan izvršio dužnosti svoje
pred Partijom — licem u lice!
I mjerim — koliko vjere, koliko zanosa i žudi
pronosim kroz oluj za smijeh proljeća u travi,
za šumor vjetra brezom, za buduće bogate trpeze;
zaiskri okom — oh, proći će i te studi,
i laži mutljag, i bol, i tuga, sve što se mržnjom veze!
Mjerim: nek grč se svije, nek duša prokrvavi
— Partijo moja, tvoji su putevi pravi!
Jesam li srcem-i mišlju, svim bićem, za tvojom stopom,
za brazdom tvojom širokom dok svježe miriše oranje,
jesam li tučan kad oblak se tučan javi
da sve opusti — polomi mlado granje;
jesam li vojnik,. jesam li tvoja ruka
očvrsla u ognju boja, u mlazu krvi i muka,
jesi li oko budno što vidi dalje od sviju,
luk napet, i zamah, san vreli što ga sniju
— redov sam tvoj, baš tvoj, i danju i kada noć poplavi,
Partijo moja, tvoji su putevi pravi!
Ja bih da oblak mine, da krila široko polete,
zanosu svome raskrijem sve prostore!
Da žarom gore, i množe, da rastu radne čete
— što prije, što prije da snovi progovore!
Ja bih da pjevam gradnjom, da dišem dahom njiva,
fabrikom svakom novom, kliktanjem kolektiva,
da s tobom već tu vidim sve ono što je sjalo
u oku borca i krvlju prolitom šaputalo,
ja bih da pjevam gradnjom, da dišem dahom njiva, —
htio bih, i želja živi — i želja stvarnost biva.
Zabridi laž i noću plamsam, tako
— kome će ovo poteći medom, kome?
Zaboli laž — al zalud se đigo svako
da krila šapnu, da naše sve potone!
Partijo, svjetlija bivaš — baklja si u toj tmini,
ti, savjest čovječanstva, ti — moćna u istini,
ne rđa zlato — nijesi bez mača i štita,
i stojiš na poprištu, i stojiš ponosita.
Svaku noć talio kad huk še slegne i tiha usnije rana
pitam se — u stisci ljutoj što vidjeh, šta se stani?
I drugih dana ko ovog mutnog dana
kleveta zalud — zalud bi da zablati!
Ostaješ čista i kad su oblaci vrani
i hajka gorka, i tutnji razuzdani,
pa sad se pitam, Partijo — voljena stroga Mati,
jesam li dao, jesad li tebi dao
sve što se moglo dati?
