Poletelo jato vrana;
Ustaša i Talijana,
U svitanje zore rane
Da ćeraju partizane.
Kamioni, četa jaka,
Pomoli se od Krnjaka.
I ne sluti poćerica
Što joj sprema Petkovica.
Tu u klancu kraj rovova
Čeka četa sokolova,
Četa koja ne zna mira,
Perić Gnjace komandira.
Tad zaklikta soko tica
I zagrmi Petkovica:
Razgori se borba ljuta,
Kamioni lete s puta.
Al’ to dugo ne potraja,
Presta borba, presta graja.
Tu dušmani izgiboše,
Što ostade ruke diže.
Gnjaco svoje borce zove
Da busije traže nove.
K’o oluja četa leti,
Četa leti novoj meti.
Dok je vakih komandira,
Za fašiste nema mira!