Crne knjige istorija piše:
Hitlerovci zemlju pregaziše,
S lukavstvom su narod zavadili
I cijeli Balkan zauzeli.
Poštene su vješali i klali,
Pokvarene ljude kupovali:
U Srbiji Dražu i Nedića,
U Hrvatskoj Antu Pavelića
I sa njima dosta pomagača,
Da je banda razbojnička jača.
Javio se neki dobre volje
Da nam narod ubija i kolje.
Najprvi je Paveliću Ante,
Okupio bivše emigrante;
I odmah je sastavio vladu
U Zagrebu u bijelome gradu.
Odluku su crnu donijeli.
Par hiljada skupiše krvnika,
Pljačkaroša — crnih razbojnika.
Kad su ovu bandu okupili,
Svi u službu fašistima stali,
Na junački Kordun udarili,
Srpski narod pljačkali i klali:
Od Veljuna i mjesta Krnjaka,
Od Vojnića i Vrgina Mosta
Srba ljudi poklali su dosta.
U šume je narod pobjegao,
U obranu života je stao
Uz svog sina novog Obilića —
Hrabrog vođu Stanka Opačića.
Junak Ćane ustanak priprema,
A oružja jako malo ima.
Bez obzira on ustanak diže,
Dok i Veco iz Karlovca stiže.
S Ćanicom se zajednički bori,
To bijaše u Babinoj gori.
Još je četa bez oružja bila,
Dušmanska je na nji’ pošla sila.
Košarić je u Debeloj kosi,
Koja ime glasovito nosi,
Sa Ćanicom društvo sastavio,
Partizanski odred pojačao.
Još je dosta druga prilazilo,
Al’ oružja nije se imalo.
Bez oružja ratovanja nema,
Drug se Veco u Karlovac sprema,
Drug Nikola iz Tušilovića
I sa njima Opačić Dragica,
Opačića Stanka drugarica.
U Karlovac potjeraše kola,
Sprovodnik je Basara Nikola.
Devet pušak’ u kola staviše,
Po puškama daske postaviše
I zdravi se kući povratiše.
Družina se osjetila jaka
Kad je devet dobila pušaka.
Odmah društvo hrabroga Ćanice
Telefonske potrgalo žice,
Pokraj ceste zasjedu staviše,
Tu ustašu Starića ubiše
I bandita nekog Mihelčića.
Na brzinu braća priskočiše,
Karabinke dvije ugrabiše,
Dva pištolja, stotinu metaka.
Sa tim, braćo, započeše borbu
I ustanak dižu za slobodu.