Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Vladimir Popović - Pjesnik-borac
U spomen Augustu Cesarcu
I
Ja poznam one što se truju tminom,
tako da zloće put im biva kraći;
znam one što će i u bezdan saći
od slijepe strasti za igrom i vinom.
Al koga život izjeda gorčinom,
on žudi mira bijesnoj zemlji naći;
bezbroj će puta smrt u padu taći
da snova krila razvije visinom.
Olujnim srcem što buni i budi,
sja divan prorok vrh sudbine ljudi
i crnu zoru kad navijeste pijetli.
I služeć zakon, viši, krcat sreće,
makar da pali kob krvavu svijeću -
on sebe gasi da ljudima svijetli.
II
0 kako bole ove skore rane
i kipte mržnjom i noću i danju;
al zbrisat neće ni barbar ni tane
to sveto biće, pokoljenja sanju.
Pupaju zore, nose konac klanju
i svete pale na Velike Dane;
mi znamo one što zločine žanju,
krv toplu loču i mrakom se hrane.
Kap svaka mlaza što šikne u padu
sad evo bukti, žeže, pali nadu,
gdje nada mrzne, mre radosti laste.
Ko zvijer u skoku, reži nož iz ruku;
al krv je, živa, planula u puku
da stre zloću, da i smrt nadraste.