Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Vladimir Popović - Pjesme radnici
I
Ljubim te, ženo, išibana bijedom,
prezrena ženo od otmjenog svijeta.
Neću ti pjevat o mjesecu blijedom,
kosi crnoj, o ljepoti cvijeta.
Jer znam: u tvojoj duši nema čežnja
što žude ljubav i osmjehe neba;
strt svijet je tvoj romantičnih težnja,
svagdanjom brigom za komadom hljeba.
Ja bijah mlad kad spoznah moć laži,
kojoj samo još skeptici dvoje.
O, robinjo ženo, kroz pjesme sad moje
današnji život riječ istine traži.
Ljubim te ženo, išibana bijedom,
u društvu u kom si u cijeni smeća.
Ne pjevam ti stog o mjesecu blijedom,
kosi crnoj, o ljepoti cvijeća.
II
Ljubim te, radnice ženo,
u paklu predgrađa rođeno dijete,
gdje zvižduk sirene razbija čađave prozore jutra
i doziva na rad mamurne ljude
sa rastućim kašljem i zadahom vina.
Tu bijeda neumorno glođe sve zdrave i radosne klice života
i tjera ljude da ostave nadnice krčmi,
a kasno u noć dolaze kući ko pseta razdražljivi, pjani
i donose sobom velike krvave oči, ko razdrta rana
i psovku i svađu i biju sirote žene ko kuje
i mijenjaju prvotno stanje nedužnim stvarima stana.
O, ovdje ti si u kutu često skrivena kojem
čekala u strahu i svoj dio.
Jest. Tako je, ženo, još uvijek u svijetu.
Pop materi laže, gospodar ocu,
a tebi i otac i mati u baštinu dali:
pokornost pseta i vjeru u boga.
O, mučena ženo,
sad ti si kao i oni
jestiva roba na tržištu rada!
III
A ako još nisi zlu gledala dno,
il drska bila pa svega se takla,
ja ću te ko Virgil Dantea povest
kroz krugove našega pakla.
Rastvori te oči poniženja pune,
- ne kradom ko lupež kog paragraf plaši -
neka ti pogled ugleda čudo:
gdje jedan na hiljadu ljudi jaši.
Tad znaj da sama ti nisi tom kriva,
kad život ne zna za patnje ko klada.
Oh, to su oni što sebi šapću:
Glup bio bi život bez tuđeg rada!
IV
Sve što si imala ote ti drugi:
mladići iz gradam dojki jedrinu,
transmisija stroja života vedrinu.
Sve ti se preli u niz stradanja dugih.
Ruke su tvoje ko voštane luči
gospodskog rublja izlaštene pranjem.
O, ti si ispila jezero žuči,
što proždire dušu mučnim saznanjem,
saznanjem o biću stanja u kom su
diplome i čast odlike ljudi,
i u kom ti mračna klika špijuna,
ko crkva nekad heretiku, sudi!
