Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Miladin Bižić - Pjesma o selu Prkosu
(narodna epska pjesma sa Korduna)
Oj, Prkosu, moje selo ravno,
Ja sam tebe ostavio davno.
Spališe te ustaše proklete,
Al' mi misli uv'jek k tebi lete.
Tvoje ime dušmaninu prkosi,
Cio Kordun s tobom se ponosi.
Oj, Prkosu, ti si naša dika,
Za te znade i Bosna i Lika,
Tvoje ime svuda se talasa,
Prkošćani proniješe ti glasa.
Dvaest prvi decembar je bio
Kad je tebe plamen progutao,
Kad je Moškov provalio u te
Da očisti Paveliću pute
Kud je Ante namjerio proći
Kad na Kordun odlučio doći.
Mora da je hrabar junak bio
Kad i djece naše se plašio,
Svojoj vojsci mog'o narediti
Da i djecu treba uništiti.
Prkošćani n'jesu mogli znati
Da će nekom i djeca smetati.
Sto dvadeset sklonilo se ljudi,
A šest stotin' pobi krvnik ludi,
Mnogu nejač s kućama spalili,
Sa ostalim jame napunili.
Kraj Lasinje ta je jama kleta,
Selo Prkos nestade sa sv'jeta!
Oj, Prkosu, milo selo moje,
Nekad bilo, sad garišta stoje.
Đe se nekad pjesma izvijala,
Sad se plačka sova naselila;
Gavranovi iznad tebe gaču,
A po noći sove tice plaču.
A ja ležim u rovu na sn'jegu,
Na vrletnom Žumberačkom brijegu
Đe bijemo fašiste proklete,
Al' mi misli u moj Prkos lete,
Đe sam prvo ugledao svijeta,
Đe mi, majko, dade prvog sjeta,
Đe sam mlađan kraj stada hodio,
Sa đevojkom ljubav provodio,
Steko ženu i dječice troje,
Đe je puno bilo srce moje.
Sve je sada zemlja progutala,
Iz grudi mi srce iščupala.
Oj, Prkosu, milo selo moje,
Nema traga od ljepote tvoje;
Još se samo uspomena čuva
U srcima tvojije' sinova
Što se bore kroz sve naše kraje,
Tebi šalju teške uzdisaje.
Kupo, rijeko, mila uspomeno,
Kad sam mlađan preko tebe kreno,
Mladosti sam sjetio se svoje,
Kad sam trča' na obale tvoje,
S tebe gleda' milo selo moje.
Sad je pusto, nema mu ni traga,
Ali čuj me, Kupo, rijeko draga:
Pozdravi mi to garište moje
i voćare što još tamo stoje!
Kad krvavog salomimo vraga,
Ko ostane, Kupo, rijeko draga,
U Prkos se on će povratiti,
Svoje milo gnijezdo obnoviti,
Na grobove posaditi cvijeće.
Sinci Prkos zaboravit' neće,
Sjetiće se djetinjstva milina,
Jer je Prkos naša domovina!
(Kotar Vrginmost u NO borbi, Beograd 1980.)