Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Radovan Zogović - Pjesma o biografiji druga Tita
(dio)
Pjesma prva
Za vas,
ne —
na vas, Gebelsovo pleme Titovih biografa,
na Berlin vaš,
i vas u Londonu,
i vas u Cirihu, —
palim
ovaj vreli rafal,
ovaj
rafal u stihu!
A za nas, narode-borče, kada propjevam o Titu,
srce moje staće k’o soko tebi na ruku,
i pjevaće —
o britkom oku,
o gnjevu plahovitu,
o vjeđama Titovim —
napetom luku.
Pjevaće o Zagorju, o majci Mariji, kraljevičkom doku,
i kako su očinski brižne Titove rečenice i bore;
pjevaće o tihoj suzi, što vidjeh u Titovu oku,
poslije priče o borcima s Fruške Gore.
Pjevaće o tamnici,
u kojoj neumorni sužanj,
na Marksu i šahu uči kako se rukovodi bitkom.
Pjevaće...
i ja ostajem dužan pred svojim srcem
i Titom.
A na njih —
podlo
Gebelsovo pleme biografa,
što špija
i laže
oko Titova imena i puta, —
prkosno palim
britki
vreli rafal,
rafal
stihova
i baruta!
Pjesma druga
Pitate o Titu: ko je?
Mašino, mašinko moja, —
piši!
Tito —
To smo mi,
svi, —
vi znate naš kuršum i slavu!
I on je pun nas,
i velik,
i mi u njemu viši,
viši
za ljudsku glavu!
Oca Titovog znate,
Znate ih,
i majku što rodi Tita.
i znaćete ih,
i znati!
Tita je rodio u gnjevu,
u čežnji stvaranja
titan -
narod,
i borba -
mati.
On se rodio sveto iz prve ćelije KaPe.
I rodio se opet,
na Viru i Ubu,
s prvom ustaničkom granatom.
I rađa se snova
s brigadama Koče i Peka,
sa svakom
novom
brigadom.
I živi u svakom borcu.
Pod srcem mu misli i diše.
Juriša s njim,
i dijeli
i tugu,
i hljeb,
i slavu.
I pun je nas.
I velik.
I mi u njemu viši.
Viši
za ljudsku glavu!
Pjesma treća
Ti tragaš za Titom u tomu špijunske kartoteke,
a lik i ime Tita osviće vam na svakom zidu!
Čujte!
Vi malter grebete,
al’ kliču gole opeke:
ovdje je bio napisan
poklik Titu!
Tragaš po tekstu laži. —
Na stijenju Prenja,
Zelengore
rastu
otisnuta
Titovog konja kopita. —
Nagni se
nad naša vrela,
nad bistre, studene izvore:
spazićeš —
obraz Tita.
I samo na tren.
I izvor će da se zamuti,
i skrije sliku Tita
od tvojeg špijunskog oka.
O, gledaj,
pred smrt,
u nas — kada smo prkosni i ljuti,
kada nas
od vas
dijele samo oštrice šiljboka —
spazićeš —
sliku Tita.
U zjeni nam gori zlatom žarkaste kovine!
Pogledaj,
smrtno ranjen,
zastave naše sa Rame,
Gorice
i Splita,
pogledaj
kad ih vjetar razlistava kao novine, —
vidjećeš
sliku Tita!