Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Radovan Zogović - Pismo po kuriru
Izviđač proljeće pred nama hita u letu:
na brdo mi, a ono na drugo, pred nama.
I — kao da ispali stomlazu bijelu raketu —
na brdu rascvjeta granata aršlama.
I brigada leti u bitku. U novu. Još bješnju.
I već smo na koti. I barjak crveni pred svima.
A proljeće na drugoj pobija košulju-trešnju.
I trešnju, sprijeda, topovski magnezijum snima.
I gdje je umor? I glad? Ni umora, ni brda, ni gladi!
U nama naviru izvori. Uvis nas začikuju čuke.
A proljeće juri i juri — ostavi košulju, drugu gradi,
il' put kazuje, il' grabi muštuluke.
O, nikad, nikad ko danas — proljeće četrdeset treće —
ja i zemlja ova nismo bili tako jedno, tako isto biće;
nikad proljeće njeno nije bilo toliko i moje proljeće,
i klice zajedničke, i patnje, i koža, i mišićje.
I čuj: svaki sekund me boli, svaki cvijetak, svaki zarud,
što s nama nijesu — da skupa stignemo svakoj trešnji,
da koracima brojimo otete topovske cijevi po Ivsaru,
da skupa skupljamo puščane čaure kao lješnik.
I zastajem, i izvor svaki, i trešnje, i trave
zagledam, zavjerim — kad i tvoja brigada prođe Čikat,
da ih i ti vidiš, da ti zašume, o meni da ti jave, —
o nikad te tako nisam volio, nikad, n i k a d !
O nikad, nikad tako — mi i skupa ova zemlja
nismo bili jedno: od krvi, sačme, grumenja jedan saliv.
Crveni barjak. Trešnja sve rumenija i sve bjelja. —
Za trešnju, barjak, proljeće; za naše pale — pali!