Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Vukajlo Kukalj - Pismo mojim đacima
Pišem vam ovo pismo,
dragi moji,
a ne znam
hoće li ikom od vas ikad
ono u ruke doć.
Ja bih najviše želio
najviše bih volio
da mjesto njega
dođem sam kod vas da sjedim međ vama,
da vas sve izmilujem toplim očima i riječima
da vas sve izgrlim
polusakatim rukama.
Ušli bismo (zar ne, tad svi) u razred
Ko onda kad nije bio rat
i razgovor bismo zapodjeli dugi!
Ali ja za vas ne bih bio ni „uča“ ni
"gospodin", no drug i brat —
(koji je i pošao na ovaj put
da vam donese život drugi...).
Pričao bih vam o svemu, o svemu:
i kako sam gazio ledeno drobljenje Lima
i kako sam gazio plahu i plavu Pivu,
i kako sam na Maglaju trpio žeđ i muke.
Pričao bih vam kako sam zelenoj Zelengori
kundakom mrsio kosu
i pred Banja Lukom
bio ranjen
u obje ruke...
kako smo po Herceg-Bosni
žnjeli krvave žetve;
kako je pored mliječne Neretve
gorko pasji Borač
i kako smo
plameno
klicali našem Titu...
Pričao bih vam, pričao... ali...
ne... ništa. Kad se ne može — pisaću...
Kako ste mi, dakle! Jeste li mi partizani
postali!
Kako ti, Ljubiša. Kako djed-Mikulu zdravlje!
Ima li, bre djeco, ikoga od vas!
Ko još ima živog tatu!
Ili je, možda, ko Bosna,
u ovom ratu
stradalo i vaše
pitomo Pomoravlje!...
Hej djeco moja, moja topla proljećnja jagnjadi,
moj rumeni jaganjče u cvijetu,
godina i po već se između nas priječi.
Godina i po - to je godina i po bez riječi.