Dragi Kolja Ivanoviću, druže Moj rođeni druškane moj neviđeni Ovo ti se javljam ja Jovo Stanivuk grmečki vuk U želji da te ovo pismo zateče zdrava i živa i da vam pođe za rukom ovanziva To sam ti već piso koja sela oslobodismo koje ceste prekopasmo koje pruge oparasmo koje gradove uobručismo Krajina krvava aljina Čula je riječ Staljina A sada ti mogu ovaj telegram poslati 'Talijani nam šalju sedam tačaka da nam više neće mačaka Mole milost da ih pustimo kućama. A mi im ohočemo sa brda ohooo žabokrečino prijatelji Latini ohooo da vas Musolini hoćemo kako nećemo pustićemo vas iz Kaveza protiv Sovjetskog Saveza razboljesmo se nešto od milosti al nam ovdje ostavite puške i kosti Jel ovako druškane Miljeni da kako bi drukče baćuška Crveni kod nas ovdje na obrežja jagorčike otvaraju oči u pupovima ljeskovim srca udaraju i u rakitama niz obale mezgra soči proljeće Krajinu zaljeva kao medovina ore pozadina — ovoga ćemo proljeća druškane kao i vi u zemlju sijati krv i šenicu. Ovoga proljeća i srca naša Pupaju spremamo se, nije da se valimo da se u gradove svalimo pa da onda krvava aljina slobodna pozdravi druga Staljina i da na jesen ječam Prvi i da Prvu slobodnu šenicu meljemo Rumenu od krvi A vi druškane odatud natisnite sručite se ko nisko vrijeme i potrebite to pogano sjeme pa da preko Karpata zagrli brat brata. E moj Koljkane e Moj Slatki druškane kad god sam u busiji mislim na te u Rusiji i ne može ti kazati ovo grbavo slovo koliko te voli Stanivuk Jovo a sad više ništa nego pozdravljam barjak Crveni i Srp i Čekić srmeni. Duva rumen razvigor molim brzi odgovor
(1942.)