Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Branko Ćopić - Oj, vita jelo zelena
Oj, vita jelo zelena,
ti sama rasteš kraj druma,
kraj pusta druma careva,
kud naše čete prolaze.
Oj, vita jelo zelena,
daleko s četom odlazim,
osta mi sama u selu
djevojka vita Jelena.
Ostade sama Jelena,
kraj vode tanka šibljika.
Oj, vita jelo zelena,
u prvoj noći tijanoj
tri ćemo straže napasti,
tri tvrde straže tiranske,
dok zvijezde budu blistale
ko oči tanke Jelene.
Kad planu munje u noći,
umukni, jelo, ne šumi,
čuće nam puške Jelena,
gaziće bosa kroz rosu,
deraće bijele jagluke,
da naše rane zavije.
U drugoj noći tijanoj
tri ćemo mosta napasti,
tri bijela luka kamena,
tri vita luka svijena
ko ruke moje dragane.
Kad naše mine zagrme,
ne šumi, jelo, zastani,
nemime mani vjetrove,
jeka će poći niz gore,
ustaće moja Jelena,
povešće kolo veselo,
igraće kolo do zore.
Teći će dani, godine,
naša će biti bobjeda.
Ponosna jelo samotna,
kad stignu dani veseli,
kad se budemo vraćali
kroz naše gore slobodne,
zašumi, jelo, u zoru,
probudi moju draganu,
neka nas čuje Jelena.
Našu će pjesmu poznati,
vidjeće barjak crveni,
poći će da nas dočeka,
iznijeće na drum darove.
Za barjaktara našega
izvezen barjak do zemlje
i mitraljesku košulju
crvenim vezom vezenu,
svakome drugu ranjenu
rumenu jednu jabuku,
a meni, svome draganu,
dva sjajna oka vesela.
Iz njih će sjati pobjeda
i nova jutra sunčana
iz naše krvi rođena.
(1945)