Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Dragić Mandić - O ljudima kad su ljudi bili
(narodna pjesma s Korduna)
Poslušajte, braćo moja mila,
Kad na Srbe kuga udarila,
Kad za Srbe ne bješe zakona
Osim noža, malja i bezdana;
Jer je Hitler tako naredio
Da b’ od Srba zemlju očistio.
Radi toga krvavog zanata
Pavelića postavi dželata,
A Pavelić poziva Hrvate
Da njegovu politiku prate;
Ali tu se Ante prevario:
Odazva se ko je skot i bio
I na tuđe s’ dobro lakomio.
Sada čujte u našemu kraju,
Kud ustaše kolju i haraju,
Što činiše tri prava Hrvata
I Srbima tri rođena brata.
Ljudi kažu prijatelj je pravi,
Koji ti se u nevolji javi.
U Drežniku pop je Štimac bio
Koj’ je Hrvat i katolik bio;
On je mnoge Srbe zaštitio,
Zato nam je kao majka mio,
Na sve strane borio s’ za pravdu,
Služio je bogu i narodu.
Ustaše mu to ne oprostiše,
Već čestitog popu objesiše.
Tako pade jer je čovjek bio,
Al’ je častan spomen ostavio.
I drugoga evo svijetla lika:
Rajkovića Franje, bilježnika
Koj’ se bori godinicu dana
Da što više izliječi rana;
Brani Srbe i poruke šalje:
„Od ustaša sklanjajte se dalje!“
Kroz teške je prolazio muke,
Al’ Srbima pružao je ruke.
Od ustaša, bijesnije’ hijena,
Ote srpskih četrdeset žena,
Ne dade ih jadnice poklati,
Već ih kući i dječici vrati.
Al’ mu tako dugo ne dadoše,
Na robiju njega otpremiše.
A sad čujte za Valentić Pavla,
On je, braćo, iz sela Trnava.
Kod ustaša on je žandar bio,
Zlo vidio pa se sažalio.
Kad za kakvu ofenzivu čuje,
Po kuriru brže poručuje:
„Bjež’te, braćo, glavom bez obzira,
Jer ustaška ide ofenziva!“
Jedne noći kraj kuće u gaju
Zatekao Pave srpsku raju;
Cijelu noć je kraj njih stražario
Da b’ ustaše kako prevario
I odatle dalje odmamio.
Kad ustaše iz sela odoše,
Onda Pavi muke olakšaše.
Povede ih do vode Korane
Ne bi l’ prešli s one druge strane;
Kad su stigli do srušenog mosta,
Tu se raje okupilo dosta.
Mjesto mosta greda položena,
Ali drugog tu izlaza nema,
Tu se brzo puže preko grede
Da se teške kurtališe bijede,
Da s’ dokopa slobodnije strana
Đe je šuma puna partizana.
Kad je Pave raju otpremio,
Sretna puta svima zaželio;
Kamen mu se sa srca svalio
Jer je ljudsko djelo uradio.
Evo, braćo, ova pjesma moja
Što je gladan pod kruškom ispoja.
Vaka pjesma pjevat mi se mili
O ljudima kad su ljudi bili,
U nevolji braću pomagali,
A o sebi spomen ostavili.
(Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 295-297.)
Autor je Dragić Mandić, guslar iz Šlivnjaka.