Od gvožđa je, ali u tom gvožđu kuca
toplo srce. S ruke, kad je uvis diže,
do oblaka tamnih pramen svjetla siže.
Kada hoda, led mu pod petama puca.
I tako nas vodi. Mi ne znamo da l' je
sin sadašnjih dana, lik iz drevne priče;
mi kročimo za njim uvijek čvršće i dalje.
I u nama vjera još snažnije niče.
