Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Velimir Kovačević - Moja pjesma
Na obrazu mome izdahnula tuga.
I rumenu baklju u srce sam zabo.
Sestro,
sestro, – zar nije sramno
ropski kad se živi!
Zato ne ridaj,
zato ne plači
Sjutra
kad padnem
nije važno – 100-ti ili prvi.
U srce sam zabo rumenu buktinju,
u mislima izvezo
proljeće!
Pa zato ni ruke mlade ne žalim dati
ni oči ove smeđe
(za koje djevojke kažu
da su tužne i sanjive)
za planetu novu
i ljude
na njoj što će –
da vole
i žive.
Velimir Kovačević rođen je 1919. g. u selu Lukavac kod Nevesinja, ubijen 1941. godine na Velebitu.