Aoj, šaro, munjo munjevita,
aoj, šaro, puško plemenita!
Iz tebe mi liže plamen plavi,
a na Švabu iskaču rafali.
Čujte ovo, vi drugovi dragi,
ovu pjesmu o mojemu šari.
Partizan sam tri godine dana,
svoga šaru nosim uvijek rada.
Ništa ljepše ni milije nema
kad se šaro u boj sa mnom sprema.
Ja ga volim k'o miloga brata
da što prije skinem jaram s vrata,
da dokažem dušmaninu kletu
da bi i ja živio na svijetu.
Aoj, šaro, puško moja mala,
dušmanska te mama oplakala.
Aoj, šaro, čelikom te hranim
da se s tobom od dušmana branim.