Slomiše oko tebe moje rukosade
polje pogaziše ravno.
Srce ti htjeli iščupati grade
i sunce zasjede tamno.
Nema đačkog parka i ograde sočne
no crni rovovi mukli
kraj njih tamnice kao duplje očne
đe narod su zaptili tukli.
ja se obazrem zasjaju mi zjene
i baklja postajem moćna –
u meni se razgore poznate sjene
što tama zgrabi ih noćna.
Javno streljanje narodnog heroja Čedomira Ljuba Čupića u Nikšiću 5. maja 1942. godine. Ljubo glasno pjeva na streljanju.