Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Кочо Рацин - Ленка
Откако Ленка остави
кошула тенка ленена
недовезена на разбој
и на наломи отиде
тутун да реди в монопол –
лицето и се измени
веѓи паднаја надолу
и усти свија кораво.
Не беше Ленка родена
за тија пусти тутуни!
Тутуни – жолти отрови
за гради – китки розови.
Прва година помина
грутка в срцето и легна,
втора година намина
болест ја в гради искина.
Трета година земјата
на Ленка покри снагата.
И ноќе кога месечко
гроб и’ со свила виеше.
Ветерчок тихо над неа
жална и тага рееше:
„Зошто ми, зошто остана
кошула недоткаена?
Кошула беше даровна...“
(издадена во збирката Бели мугри 1939)
Kočo Racin - Lenka (Sande Dodevski)
Otkako Lenka ostavi
košulju tanku lanenu
na razboju nedotkanu
i u nanulama pođe
u monopol duhan da slaže ‒
lice joj se izmijeni
vjeđe klonuše naniže
i usne joj se ukrivo svinuše.
Ne bješe Lenka rođena
za duhan taj pusti!
Duhan ‒ žuti otrov
i za pluća ‒ cvijet krvavi!
Godina prva minu
grudva na srcu joj zaliježe,
godina druga prođe
bolest je u grudima iskide.
U trećoj godini
zemlja Lenkino tijelo pokri.
I noću kada mjesečak
nad grobom svilu joj vije,
tihi vjetrić nad njom
žalosno i tužno romori:
"Zašto je, zašto je ostala
košulja nedotkana?
Košulja što bijaše darovana…"
(prepevao s makedonskog Sande Dodevski)
Kočo Racin - Lenka (Petar Gudelj)
Otkako Lenka ostavi
košulju tanku lanenu
na razboju nedovezenu
i u nanulama otide
duvan da niže laćeni,
lice se njeno izmeni:
veđe se nisko spustiše
usta se u grč skupiše.
Ne beše Lenka rođena
za pusti duvan otrovni,
koji joj grudi rastoči
u kitu ruža krvavih.
Kad prođe prva godina,
srce se u njoj skameni;
kad minu druga godina,
bolest joj grudi iskida.
Trećega leta zemljica
Lenkino telo pokrila.
I noću kad mesečina
humku joj svilom ovija,
lahorak tiho ponad nje
žalobnu pesmu izvija:
- Zašto mi, zašto ostade
košulja nedovezena?
Košulja beše darovna...
(sa makedonskog preveo Petar Gudelj)
