Koča? – Znam ga ja. To je čudo među
nama.
Malen, vitak. Trepte brčići mu tanki.
Grlo mu je puno španjolskih pjesama....
Blistavih očiju za stol Titov sjeda,
Ko vitez-paladin pun Žara i Vjere;
A kad u rat vodi svoje Proletere,
Čitava ga Bosna, diveć mu se, gleda.
Peko? – Znam i njega. To je onaj, koji
U svakome džepu grad osvojen nosi.
Kao jablan, što se vjetrine ne boji,
Uzraste na nekoj crnogorskoj kosi.
Otišao je na Jug, gdje na vrhovima
Stare mračne kule u klanac obara,
A za njegovijem dugim koracima
Nova se legenda partizanska stvara.