Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Miroslav Krleža - Gospođa u posjeti kod bolesnog djeteta svoje sluškinje
Vladimiru Nazoru
Bolest je ponijela sobu ko sivo oblačno jedro i soba plovi ko lađa.
Putuje soba, putuje pokućstvo trulo, putuju duge, mokre, izribane daske,
sve se miče u sobi: miču se gadne prikaze i maske.
Negdje iza stijene surovi glasovi, vino, pijana svađa.
Dijete snatri: ulicom luta.
Ko žuta krpnjača lutka, u sivoj parhetnoj bijedi,
dijete nepomično gleda stolnjak na stolu gumeni,
gdje se ko krvava vrpca meander vijuga rumeni,
i odraz se dimljive svjetiljke po linoleumu cijedi.
A dijete snatri: ulicom luta,
svi su ljudi umorni, žalosni, blijedi,
strojevi iza zida sipljivo sopte.
Kanali crni bljuju i masne vode iz tamnih rupa lopte,
iza plota skaču bijele vunene lopte
i gospođice viču loptama čudne engleske riječi.
Tu na rubu postelje, u krznu, ljubazna, draga,
Gospođa strana, tiha, s kretnjama voštanim, blaga.
Njeno se bijelo lice miče u sjaju na svijeći.
Bolest je ponijela sobu ko sivo oblačno jedro i soba plovi ko lađa.
Putuje soba, putuje pokućstvo trulo, putuju duge, mokre, izribane daske.
Sve se miče u sobi: miču se gadne prikaze i maske.
Febra namata sutone, jesen, crvene krošnje,
febra namata mutne i bezbrojne slike u klupko.
Tu se gospođa strana smiješi ljubazno, ljupko,
i šal joj se vijori svilen, posljednje pariske nošnje.
Sve se u vrućicu slijeva: crkve i stabla i potoci,
daleke slike putuju ko crni bazaltni otoci.
Miče se zavjesa, svjetlucaju ormari,
miču se u kutu nevidljive stvari;
pucketa plamen svijeće u svijećnjaku od bronce,
nad posteljom Konac plete svoje pljesnive konce.
Dijete leti na oblaku: za njim se pružaju ruke,
a jastuci plove ko lađe u rasvijetljene luke.
Lijevo i desno ostaju čađave strehe i tramovi,
zvekeću zvonca trojke, zvekeću orme i hamovi,
zvekeće žlica u čaši.
Srca nemirno kucanje,
ruka u ruci Gospođe: tjeskobno mucanje.
Malo se tijelo znoji, oči potonuše nikom
kod dodira mutnog s čudnom i nejasnom slikom:
da ima milostivih dama koje ne služe,
a ruke im nisu crvene nabrekle ribe u modroj vodi plebe,
i zubi se cakle, blistavi, bez krnja.
Tkanina miriše, to nije majčina prnja,
njena je ruka topla, mekana, ne zebe,
ona daruje breskve, ananas, smokve, ruže.
"Zašto majčine oči tako zbunjeno kruže?
Zašto su majčine ruke tako crne i grube?
O, zašto mati muca kroz gnjile i bolesne zube?"
O, sramno rumenilo stida što cvate na obrazu dječjem,
o, spoznajo tamna, crna ko mrtvačka jama,
kad dijete guta gvalje neizrecive muke
od stida za majčine zube, za njene hrapave ruke!
Kad dijete spoznaje mutno da njegova sluškinja mama
nije dama ko ova bijela i strana dama.
Izvor je patnje mutan. U toploj sutonjoj stravi
treperi uljeni jezik na staroj polituri.
Miče se kazalo crno na niklastoj uri,
olovne misli se dime u bolesnoj dječjoj glavi:
kako je majčina gospođa mirisna, blaga, strana,
grimizno, divno plamti čaša hipermangana.
Bolesne minute.
Na usni okus slatkoljepljive vodice,
sjena na stijeni sadrene Bogorodice.
A krevet plovi ko lađa. Svjetiljka tinja.
Miriše ljeto: sunčane lokve, miris bresaka, dinja,
a noć je zimska. Vjetar. Snijeg praminja.
Dijete je dijete.
Gradove gleda, crkve, tamne drvorede,
i sve se u bunilu mota.
Tu je soba, tu je miris piškota,
tu se ananas lijepi za prste, mirišu smokve, kruške,
nad mekanim gnjilim tijelom dah hladne samrtne njuške.
Dijete ne zna da njegovo umorno tijelo u sivoj povorci grede,
po zakonu podrijetla, po sivom zakonu bijede.
Dijete ne zna da jedni sa sobom nose uljene slike i hrtove,
dvorce, lovačke puške, engleske vrtove.
A drugi venu u dvorištu: plijesan ljepljiva, siva,
gdje zamire zvižduk čađavih lokomotiva.
Jedine igračke tu su olovne žlice, stare limene kante,
jedni plove kraj drugih kao ledene sante,
jedni s kletvom, a drugi s frazom od guvernante.
O, sive žalosti soba kad kao sablast pluta
podstava starog poderanog kaputa,
a sušica gviri ko bolesno vižle iz kuta.
O, tračnice, smetišta, lomot lokomotiva,
plotovi sivi, prazni lagvovi piva,
sve se u djetetu plete u fosforne kolute:
boje se kreću, maske, zelene, sumpornožute.
O, ona tavanska tmina, gdje vonjaše starih kaloša gumija
i gdje su štakori grizli frizure sagnjilih lutki
ko hijene lice sagnjilih mumija.
Gdje su padale kiše, beskrajne sumrake duge,
gdje je svirao vjetar na harmonici tuge.
Međ krpama gnjilim, starim razbitim crijepom,
u svijetu škrinja i stare prebite metle,
tu su blistale te dječje oči svijetle
što sada gasnu i sanjaju o tavanu čarobnom, lijepom,
o tavanskim tajnama, o sutonu i smeću,
kamo su posljednji jesenji leptiri
pod krov pred mrazom znali da dolijeću.
Štakori, vjetrovi, škrinje, polusjaj razbitog zrcala,
čađavi barjak dimnjaka gdje iskra bi rujna zavrcala,
kiše, jesenje kiše i vječno mokre ponjave,
mamine nabrekle ruke, po lugu i pepelu vonjave,
sve se to mota i gine u polumraku tmine,
a u grlu raste skerletni prsten angine
i grize meso bodljikav otrovan pauk.
Soba je sluškinje prazna.
Treperi svijeća.
Ko bolesno pseto cvili u polutmini jauk.
(1931)
Manje poznate riječi:
snatriti – maštati, sanjariti,
parhet – pamučna tkanina s dlačicama na jednoj strani
meandar – linija koja teče izlomljeno pod pravim kutom ili u spirali
sipljiv – astmatičan, zadušljiv, koji teško diše
lopte (loptiti) – lipte (liptati), šikljati, teći u mlazovima
febra - groznica, vrućica, ognjica
bazaltni – koji se sastoji od bazalta, tj. od kamena vulkanskog podrijetla crne ili zelene boje
tram – greda, stup, potporanj
trojka – zaprega od tri konja obično upregnuta za vožnju kočijom
orma – konjsak oprema za vuču
ham – dio konjske opreme koja se stavlja konju oko vrata
pleba – fleba, plava boja za ispiranje rublja
gvalje – oteklina koja se javlja u grlu pa djeluje poput ljepljive loptice koja se ne može progutati ni izbaciti iz grla
sutonoj - sutonskoj, u sutonu
politura – lakirana površina
hipermangan – tamnoljubičasti kristali metalnog sjaja; rastopljeni u vodi služe kao raskužno sredstvo za ispiranje rana i čireva
sadrena – gipsana, od gipsa,
grede – ide, hoda
vižle – lovački pas
lagvovi (jedn. lagav, lagvić) - bačva, bačvica
kaloše – galoše; kaljače, gornje cipele od gume za snijeg i blato
gumija – guma
skrletni – skerletni; grimizan, rumen, crven