Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Golub - Mržnja
Stojim u zaklonu i gledam kako se neprijateljski rovovi
crne i mislim:
i moj otac borio se nekad, da li krivo ili pravo,
ne znam. Znam samo jedno: danas kolju moj narod
i sestre naše blate i skvrne.
Moj otac se borio nekad, a za koga je pao?
Mlad sam partizan i mnogo mi toga nije još jasno,
tek jedno znam: za slobodu naroda svoga
život bih lako dao.
Sada pred jurišem toplina neka srce mi hvata,
u meni budi se čuvstvo krasno —
mržnja.
I ona raste svake minute i sata
ulazi u svaku poru mog tijela,
obuzima me cijela,
ona je, drugovi, silna
ko vihor kad ruši stoljetne hraste.
Stojim pred jurišem, a mržnja u meni raste.
Drugovi, kako ja mrzim
svakom kapljom uzavrele krvi,
svakim napetim nervom svoga mladog tijela.
Moj djed i majka, dva brata i sestre bili su zaklani
prvi, pobijena mi je rodbina cijela,
ostale su mi samo dvije najdraže druge: osveta i mržnja.
Mrziti, mrziti i mrziti, to je zakon najveći i sveti
ništiti gamad — fašiste na svakom koraku svome.
Uskoro će početi juriš.
Čekam komandu i mirno stojim.
I ona padne.
Ko vjetar jurnem,
mržnja me nosi i ja se ne bojim
mine zatutnje, mitraljez tuče i kosi,
drugovi, ja pobijeđen ne mogu biti,
jer mene mržnja, kao najdražeg sina majka
u naručju nosi.
(Pjesma izašla u Slavonskom partizanu, broj 10, pod pseudonimom, navedeno prema Kultura i umjetnost NOB u Hrvatskoj, str. 416, Zagreb 1975.)