Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Jure Franičević Pločar - Dubine i jarboli
Neka nitko ne kaže samo: Bili su hrabri, bili su heroji,
ljudi posebna kova,
jer nema oštre crte između nada i noći.
Ponoćno more nema obala čvrstih.
Prostori su često gumena mutna dubina
što zna grla da stegne i da se široko u beskraj rastegne.
Neka nitko ne kaže: Nisu se bojali smrti.
Jeza je ležala na drvenim palubama
otvorenim nebu i pučini
i škripala u rebrima i bišavim daskama,
penjala se šumom sjena uz jarbole i konope
i brekčući plovila četrdeset milja na uru
ispod crnih kabanica,
ispod spuštenih kukuljica,
uvijek neopozivo prisutna u oku reflektora
u grlima svih kalibara
hladnih od noći i vjetrova.
Neka nitko ne kaže: Bili su smione plovidbe bez drhtaja i
strave,
jer mračno more nema dna ni jarbola,
jer oni su kisli kao što svi ljudi kišnu
i zebi i kao što svi ljudi zebu od hladnoće i slutnja.
Sasvim domaći ljudi, što u osami misle na kretanje gipkih
riba,
cvat maslina, dozive preko ulica,
grozdove ispod praga, 11a miris zemlje iza ljetnjih kiša,
na vjerne oči
i pozdravljanje lađa na svijetlim morima,
kad se pred pramcem pjeni čipkasta igra sunca,
iglice mjesečine ...
Neka nitko ne kaže! O neka nitko ne kaže...!
Jer znam nespokojne ruke što su dizale sidra
i kad je mjesečina studeno šuštala morima
kao rastrte plahte mrtvaca,
i kad su valovi, gledani u perspektivi, kao luda stada
pasli nebesima,
i kad su oblaci padali do istriženih zastava.
Isplovili su uvijek, s pramcem golim i nemirnim,
jer znali su da jutra imaju svoje rumeno buđenje,
i da na rtovima moraju gorjeti svjetionici,
svijetleći prsti dubina ...