Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Janko Đonović - Djeca rata
Kada mi ludački jauknemo,
djeca velikog rata,
ne čudite nam se, budući.
Jer naše su zjenice mutne
kao nebo zimnje,
mutne i prepune vriskanja.
Jer naše je srce kao kula
izrešetano prvim šrapnelima
koji su sa krvavim suncem
nagovještavali dane klanja.
I mi smo bili
na starim, žutim odrovima
u mnogim noćima rana umiranja…
Zato, o zato, kad zadrhtimo mi,
djeca velikog rata,
ne čudite se, budući!
Jer mi smo u kolijevkama
očajnički kriještali
za očevima i majkama
koje su pred nama rastrzali
kroz mnoge dane i noći crne.
I sjaktanje bajoneta
ušlo je u naše djetinje oči
tada sa strahom,
i sada kao munja
po najcvjetnijim livadama naših duša.
(…)
Zato, o zato, ne čudite nam se, budući,
što smo mi pokoljenje rano uozbiljeno
i što naši pogledi čudno blude daljinama –
što pokatkad zavrištimo ludački
u podne
ili na međama ponoći,
jer mi smo djeca velikog rata,
ne čudite nam se, ne čudite nam se, budući!