(odlomak)
Gusle moje, stara davorijo, Davno nisam s vama govorio. Strune vaše umiljato zuje; Uz vas pjesma divno odjekuje. Vi ste naša uspomena bile, I mnoge ste borbe zapamtile. Ovjenčajte slavom novih dana Hrabre borce vođe partizana. I spletite vjence lovorove Za heroje narodne sinove. Što su slavno u borbama pali I živote za svoj narod dali. Slavna djela umrijet im neće, Dokle sunce plavim nebom kreće, I zracima sa visine grije, Dok postoji svjetske istorije, Koja će im opisati djela I slavit ih radna masa cjela. Naša divna otadžbina majka, Slavi hrabre podvige junaka, Koj’ dadoše život za slobodu Da pomognu radnome narodu, Koji pati stotinama ljeta Pod papučom bogataškog svjeta. Krv radničku siše na pamuku, I ne plate njihovu zamuku. Pa nemaše dovoljno ni hljeba A kamoli drugo što im treba. Al će skoro zora da zarudi, Uspavane da redom probudi, I proći će pomrčina kleta Za unapred hiljadama ljeta. I novo će sunce da se rodi, Povoljniji život u prirodi ...
(Savo Orović, ratni dnevnik 1941-1945 (str. 230), Beograd 1972.)