Iz magle sniježne avet se smije,
kezi se njuška siva,
titovce vatrom čeličnom bije
četvrta ofanziva.
Topovi tutnje i brda ječe
od tuđeg divljeg bijesa,
s drhtava neba čitavo veče
roj se pahulja stresa.
Po snijegu idu povorke duge,
ljudi umorna lika,
ćutanje prati, prepuno tuge,
kolone ranjenika.
Svjetlo se gasi hladnim brijegom
i noć se širi plava,
ranjen partizan korača snijegom
i druga pridržava.
A iza brda pakao gori
i grmi na sve strane
čitav se korpus bez daha bori,
ranjene borce brane.
Bitka se vodi dane i noći
i oganj šiba ljut.
Ranjeni borci moraju proći,
njima se pravi put!
Kreću na juriš divizije
kroz buru, snijeg i led…
Nad ratnom kartom drug Tito bdije
i pravi raspored.
