Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Hasan Kikić - Božji ljudi
Da molimo
i da ove žuljave ruke sklopimo
mi, pretovareni težinom nesnosnih udesa
mi, cikom rođene dječice vezani
za vrisak tvorničkih sirena
za tamnu podzemnost rudnika
za lomot mašinskih točkova,
da molimo ?
Ne.
Mi više klečat ne znamo,
jer boga odavno nemamo,
mi, prokleta djeca zemljina,
mi, redoviti posjetioci rakijašnica,
mi, prezreni suhi božjaci,
nenarođeni da život bezbrižimo
već poslati i bogu psovku da kažemo...
božji ljudi!
O sljepooki,
kako vam dobra zemlja trbuhe nosi;
a prokletstvo vam ne kaže
ni naš zaboravljeni bog —
dobar je, eto, i on ko zemlja
svejedno što je zaboravljen,
a mi smo samo prokleti
što smo vam jeftino prodali
osamsatnu tegot krvi i tijela.
O tvrdosrci
— zar ni bol nesnosnih udesa
ni pisku dječice po avlijama
ni bol suhogruđih naših ženica
(nosećih šugavih ovčica)
zar ništa ne vidite?
Da molimo?
Ne,
krv naša mnogo napaćena
vrisnuće do neba kad bilo
mi boga moramo prestraviti
tegobom svojih udesa ...