Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Branko Ćopić - Bosanski starci
Tone u suton
pred kućom klupa
I trošne kosti čuva:
Starine dvije,
druga dva,
Oba ko svijeća,
al još držeća,
Pognutih leđa,
smrknutih vjeđa,
Vučine prave,
dvije mećave.
Spokojno lule
svjetlucaju
Dva stara srca
sporo kucaju,
Sutonske sate tuku.
I teče priča
o staroj buni,
O bir-zemanu
i pop-Karanu,
O ljutom boju
na Babljem Kuku,
Pomrlih sjena
pomenu sjaj
I regimentu
“Be Ha cvaj“.
Žubori tuga
u suton dugi
O gradu Gracu,
i o Fijumi,
O starom Švabi,
prokletoj kugi.
Bilo je ruma
i bilo šturma,
Čovjeka i sad
jeza da hvata.
Guro je Bošnjo,
jadna mu majka,
Kroza sva blata,
kroz trista čuda
velikog rata.
Sjećanje tmurno
U duši sine
I čelo mršte
obe starine:
Švapska vremena,
prokleta bila,
Ponova su se
povampirila.
Seoskim drumom,
kraj starca dva,
Prodrnda gromko
haubica.
I top okićen i
i partizani,
Odoše nekud,
ko u svatove,
Možda Novome
ili Sani.
Živnuše lule,
i starca dva,
Stara su srca
oživjela,
I zakucala,
i zaigrala,
Eh, naš garonja!
Naš mrkonja!
Vuku ga putem
tri para konja,
Svaki ko lađa.
Alaj taj gađa,
Mišja rupa
dukat će biti.
Noge će gradom
polomiti,
Kad ozgo rikne
naš zrmonja.
Kad li ga kekne!
Kad li ga dekne!
Kad li ga rikne:
šta ćeš tu!
Boto voljani
Ko će ko mi,
ko partizani,
Planinski vuci.
Eh, kad grune,
sunce Božije,
Biće do neba
dumagije!
Prisješće njima!
lopovima!
Nikad nas neće
umiriti.
I nikad, kume,
predobiti.
Oni su spreli,
i dolijali;
U kalendaru
stogodišnjaku
To im se čita.
Bogme će, beli,
utuviti
Onog našeg
brigadira
i komandira
vrhovnoga
Druga Tita.
Našeg Tita,
goru zelenu!
Zvijezdu crljenu!
Našeg deliju!
On je zažego,
rođeni kume,
Našeg preklanjskog
svetog Iliju.
U suton prvi
starca dva
Od radosti su.
zasuzila
I kroz suze se
nasmijala.